Za potrebe prostornih analiza i analize reljefnih karakteristika pojedinog područja izrađuju se digitalni modeli reljefa (DMR) koji imaju široku primjenu u različitim znanstvenim disciplinama kao što su geomorfologija, hidrologija, klimatologija, krajobrazna ekologija, geologija, kartografija i sl. Interpolacijskim i analitičkim metodama dobivaju se kvantitativni kontinuirani podatci o reljefu (visine, nagibi, ekspozicije itd.).
Vertikalna raščlanjenost je važan geomorfološki čimbenik nužan za razumijevanje strukturnih i funkcionalnih značajki okoliša i upravljanje njime. Znatno utječe na heterogenost i diverzitet unutar različitih staništa ili ekosustava na maloj udaljenosti, stoga predstavlja jedan od najvažnijih ekoloških čimbenika u upravljanju ekosustavima s različitih aspekata.