Bioraznolikost

Bioraznolikost je sveukupna raznolikost svih živih organizama koji su sastavni dijelovi ekosustava, a uključuje raznolikost unutar vrsta, između vrsta, životnih zajednica te raznolikost ekosustava.

Glavni razlozi smanjenja bioraznolikosti su promjene staništa (uništavanje, smanjenje, onečišćenje okoliša), prekomjerno iskorištavanje prirodnih resursa (krivolov, sječa, sakupljanje), unesene (alohtone) vrste i sekundarna izumiranja (gubitak vrste koji uslijedi nakon gubitka druge vrste). Gubitak bioraznolikosti negativno utječe i na čovjeka. Kako bi se usporio nestanak vrsta na Zemlji, na razini pojedinih država, ali i međunarodnoj razini, donose se propisi i mjere za zaštitu vrsta i njihovih staništa.

Bioinženjerska revitalizacija

Bioremedijacijski otok, umjetno oblikovani otok na kojem su posađene močvarne biljke s ciljem stvaranja uvjeta kojima se pospješuje pročišćavanje vode u kojoj se nalazi, predstavlja složen integriran sustav u kojemu uz interakciju vode, biljaka, životinja, mikroorganizama i okolišnih faktora dolazi do poboljšanja kvalitete vode. Prisutnost biljaka osnova je za uspostavu heterogenog okoliša koji kemijskim ili fotokemijskim procesima čini sustav učinkovitim. Pri uklanjanju ukupnoga dušika biljke imaju više fizikalnu nego biološku ulogu zbog toga što mikroorganizmi nastanjeni na korijenju biljaka više pridonose uklanjanju dušika nego procesi asimilacije dušika biljkama. Aktivna zona reakcije jest zona korijena ili rizosfera. Tu se odvijaju fizikalno-kemijski i biološki procesi koji su potaknuti interakcijama biljaka, tla, mikroorganizama i onečišćivala. Odražavajući procese koji se odvijaju u prirodnim vodnim sustavima, bioremedijacijski otok pruža utočište velikom broju životinjskih vrsta, pogotovo ptica koje gnijezde na tlu. Nemogućnost uznemiravanja ljudskim djelatnostima zbog udaljenosti od obale dodatno doprinosi važnosti bioremedijacijskog otoka.

 

Georaznolikost

Georaznolikost je sveukupna raznolikost krajolika, oblika i procesa na površini Zemlje i u njenoj unutrašnjosti (geotopa, geosfere) koji uključuje njihove značajke, odnose i sustave. Čine je geološka, geomorfološka i pedološka raznolikost. Georaznolikosti pristupamo s geoekološkog aspekta gdje je ona koncept kojim se pokušava optimizirati korištenje prostora na način da se bitne prirodne (abiotičke) značajke prostora prepoznaju i zaštite.

Geoekologija je primijenjena znanost o krajoliku (kao okolišu života i rada čovjeka i drugih organizama) čiji je cilj njegovo istraživanje i definiranje ekološki optimalne organizacije korištenja i zaštite.

Konačni cilj geoekološkog vrednovanja je da se uspostavi sustav zaštite prepoznatih vrijednosti ali sa maksimalnom koristi za čovjeka i njegove djelatnosti.

Aktivnosti valorizacije georaznolikosti provode se na sljedećim razinama:

• Pregled georaznolikosti specificiranog prostora koji uključuje istraživanje i evidenciju opsega i varijeteta sastavnica georaznolikosti. Uključuje deskriptivno izvješće sa fotodokumentacijom, grafičkim prilozima i svim relevantnim informacijama i referencama.
• Akcijski plan georaznolikosti koji se razvija kao mehanizam za prepoznavanje, promociju konzervaciju i upravljanje s georaznolikošću. Proces izrade akcijskog plana uključuje pregled, planiranje i prioritizaciju mjera. Takvi akcijski planovi izrađuju se za pojedinačni lokalitet, zahvate, područja jedinica lokalne samouprave, nacionalne parkove ili cijele regije.
• Geokonzervacijski projekt izrađuje se za prostorne jedinice u kojima je prepoznat geokonzervacijski potencijal. Projekt može sadržavati prijedlog za geokonzervacijske radove i iskorištavanje geoturističkog potencijala (pristupni putovi, vidikovci, stijenski parkovi, poučne staze, stabilizacije).
• Izrada poglavlja georaznolikosti unutar SPUO i PUO za potrebe kojih se provodi inventarizacija, kvantifikacija, vizualizacija i valorizacija georaznolikosti.

Navedene aktivnosti provode se u skladu sa Zakonom o zaštiti prirode (NN 80/13) i Strategiji i akcijskom planu zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti RH (NN 70/05) čiji je strateški cilj očuvanje georaznolikosti, odnosno geotopa kao jedan od preduvjeta očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti te same neobnovljive geomorfološke i geološke baštine RH »in situ« i »ex situ«.

Neke od analiza koje se provode u svrhu geoekološkog vrednovanja su:

1. Inventarizacija abiotičkih elemenata prostora

   Stvaranje digitalne geomorfološke baze podataka te razvrstavanje geomorfoloških oblika i procesa, hidrografskih i pedoloških elemenata prostora.

   

    

2. Metoda relativnog vrednovanja reljefa

   Odvija se u tri faze kroz koje se elementi prostora rangiraju, potom se uvrštavaju u bonitetne kategorije i na kraju se utvrđuju temeljne ekovrijednosti cjelokupnog vrednovanog reljefa.

   

    

Krajobrazna raznolikost

Zakon o zaštiti prirode (NN 80/13):

Krajobrazna raznolikost je strukturiranost prostora nastala na interakciji prirodnih i/ili stvorenih krajobraznih elemenata određenih bioloških, klimatskih, geoloških, geomorfoloških, pedoloških, kulturno-povijesnih i socioloških obilježja.

Zaštita krajobraza podrazumijeva planiranje i provedbu mjera kojima se sprječavaju neželjene promjene, narušavanje ili uništavanje značajnih i karakterističnih obilježja krajobraza, uključujući i ona koja se na temelju svoje linearne i kontinuirane strukture i funkcije bitna za migraciju, širenje i genetsku razmjenu vrsta, njihove raznolikosti, iznimnosti i kulturnih vrijednosti te omogućavanje održivih multifunkcionalnih i/ili tradicionalnih načina korištenja krajobraza.

Zaštita krajobraza temelji se na razvrstavanju krajobraza prema njihovim prirodnim i/ili stvorenim obilježjima u krajobrazne tipove te strukturiranju međusobno povezanih i multifunkcionalnih mreža zelene/krajobrazne infrastrukture na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini.